ELSBETH MOSER
(1949., Bern, Švicarska) ubraja se u red najistaknutijih solistica na harmonici. Studirala je u Bernu i Trossingenu, a od 1983. predaje harmoniku na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hannoveru. Od 1998. godine počasni je profesor na MA u Tianjingu i Šangaju u Kini, kao i na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Osvojila je brojne nagrade, poput 1. nagrade u Evianu i Annemasseu 1969. i 1972. te Bernhard-Sprengel nagradu grada Hannovera 1979. godine. Dodijeljeno joj je najviše građansko priznanje njemačkog predsjednika Romana Herzoga za glazbenu djelatnost i promicanje harmonike kao koncertnog instrumenta.
Njen međunarodni uspon započeo je pozivom Gidona Kremera u Lockenhaus gdje je snimila europsku premijeru remek-djela Sedam riječi Sofije Gubaiduline s Davidom Geringasom i Njemačkom komornom filharmonijom iz Bremena pod ravnanjem Maria Venzage. U komornim izvedbama surađuje s umjetnicima poput – Marie Kliegel, Karine Georgian, Heinricha Schiffa i Borisa Pergamenchikova. Nastupala je kao solistica uz brojne orkestre, kao što su Komorni orkestar iz Züricha, Kremerata Baltica, Komorni orkestar Europe i Minhenski komorni orkestar.
Elsbeth Moser nastupa na poznatim svjetskim festivalima: Melos-Ethos (Bratislava, Slovačka), Les Museiques (Basel, Švicarska), Rheingau Music Festival, 2 Days and 2 Nights of New Music (Odesa, Ukrajina), MBZ i drugi. U veljači 2017. godine, uz Bostonski simfonijski orkestar, praizvela je Trostruki koncert za violinu, violončelo, bajan i orkestar Sofije Gubaiduline koji je ujedno njoj i posvećen. Nakon svjetske premijere u Bostonu koncert je izveden i u njujorškom Carnegie Hallu, a brojne izvedbe diljem svijeta tek predsto
ANDER TELLERÍA
Od strane kritike prozvan kao „čudo od harmonikaša“. Jedan je od najaktivnijih i najperspektivnijih harmonikaša u Španjolskoj. Njegovo polje interesa je glazba antike, što ga je kroz istraživački rad dovelo do razvoja novog zvukovlja na četvrtonskoj harmonici, instrumentu čije je specifično ugađanje dalo ton koji je svojim značajkama sličan (pri)zvuku španjolske renesanse.
Njegova težnja za inovacijama u otkrivanju novih načina izražavanja dovela ga je do suradnje sa suvremenim skladateljima, poput Joséa Marije Sanchez-Verdúa, Yu Kuwabare, Markusa Stockhausena, Snežane Nešić, Akire Nišimure, Ramóna Lazkana, J. J. Eslava, J. X. Schachtera, Zuriñe Gerenabarrena, Wen Liu, Stefana Bonilaura, Antonia Lauzurika, Mauricia Sotela, Agustína Charlesa, Carlosa Trujilla, Naotoa Kobayashia, Mikela Urquiza, Aurelia Edler-Copesa, Francisca José Ríosa i Carlosa Peralesa, čija djela premijerno izvodi.
Osim što je svoj veliki talent pokazuje na koncertima koje redovito održava u zemljama poput Španjolske, Argentine, Njemačke, Francuske, Grčke, Italije, Japana, Hrvatske i Nizozemske, ili na prestižnim festivalima poput Brucknerfesta u Linzu u Austriji, Ander Tellería ostvaruje zavidnu karijeru kao solist surađujući i s orkestrima poput Norddeutsches Philarmonisches Orchester, Španjolskog nacionalnog orkestra, Simfonijskog orkestra Bilbaa, Ansambla Ciklus i Simfonijskog orkestra radiotelevizije Španjolske (ORTVE), pod dirigentskom palicom Rafaela Payaréa, N. de Paz ili Gila Raveha.
Školovao se kod renomiranih profesora različitih škola harmonike. Na Glazbenom konzervatoriju Baskije (Musikene) pod vodstvom Iñakia Alberdia te na Visokoj školi za glazbu u Würzburgu (Njemačka), gdje je završio magistarski studij pod vodstvom Stefana Hussonga.
Predan približavanju glazbe novim generacijama, Ander Tellería trenutno kombinira rad na svojoj izvođačkoj karijeri s nastavom harmonike na Glazbenom konzervatoriju u Aragonu (CSMA).
VOJIN VASOVIĆ
Rođen u Beogradu 1963. godine. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u glazbenoj školi „Dr. Miloje Milojevic“ u Kragujevcu. Dodiplomski i magistarski studij harmonike završava na Ruskoj državnoj muzičkoj akademiji „Gnjesini“ u Moskvi, u klasama profesora J. Drange i V. Dolgopolova. Paralelno sa studijem harmonike završava i studij dirigiranja.
Od 1988. – 1998. radi u Srednjoj glazbenoj školi u Kragujevcu kao profesor harmonike i dirigent orkestra harmonika. Osnovao je Odsjek harmonike na Višoj glazbenoj školi, a zatim i na Fakultetu umjetnosti u Nišu. Također, radio je kao profesor na Fakultetu za glazbenu umjetnost u Skoplju (Makedonija), a trenutno je angažiran na Slobomir P. Univerzitetu u Bijeljini (Bosna i Hercegovina). Godine 1988 dobiva zvanje docenta na FMU u Beogradu, a od 2002 godine na FILUMU u Kragujevcu, gdje je i danas zaposlen kao redovni profesor.
Njegovi učenici i studenti osvojili su preko 300 nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima, a više od 50 puta su pobjeđivali na najznačajnijim natjecanjima za harmoniku: Klingenthal, Arrasate, Castelfidardo, CIA Svjetski Kup, CMA Svjetski Trofej i mnogim drugima. Kao predavač održao je veliki broj seminara za harmoniku širom Srbije, u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Engleskoj i u drugim zemljama. Član je žirija na svim najznačajnijim natjecanjima za harmoniku. Dobitnik je nagrade Zajednice glazbenih i baletnih škola Srbije, nagrade Udruženja glazbenih pedagoga Srbije, kao i nagrade „Srebrni disk“ za zasluge u Akordeonističkoj umjetnosti 2015 god. u Moskvi.