OCJENJIVAČKI SUD 2019.

Đeni Dekleva Radaković

Đeni Dekleva-Radaković (1949.) diplomirala je kompoziciju na Akademiji za glazbo u Ljubljani u klasi prof. Dane Škerla, studirala klavir u klasi profesorice Hilde Horak, a harmoniku je diplomirala na Staatliche Musikschule u Trossingenu u klasi profesora Fritza Doblera.

Od 1972. radi u Puli i Pazinu, a od 1976. do 1998. je profesorica klavira i harmonike te istovremeno i voditeljica Glazbene škole u Poreču. Od 1997. radi kao profesorica, a od 2000. kao predstojnica Odsjeka za glazbenu kulturu i harmoniku te od 2007. do 2013. obnaša dužnosti prorektorice na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Članica je HDS-a, HDHP-a, HDGU-a, FIA Klingenthal. Predsjednica je Susreta zborova “Naš kanat je lip” u Poreču, Međunarodnog susreta harmonikaša u Puli i dopredsjednica Čakavskog sabora.

Urednica je zbirke „Naš kanat je lip“, a kao prva diplomirana harmonikašica u Hrvatskoj snima CD s Hugom Nothom i Elsbeth Moser. Godine 2007. objavila je CD „Skladbe za klavir“. Također je objavila i 15 samostalnih zbirki vlastitih skladbi te 12 izdanja s drugim autorima. U svojim djelima oslanja se na istarski glazbenu baštinu te često koristi elemente istarske ljestvice. Opus za harmoniku obuhvaća nekoliko zbirki i niz samostalnih djela izdanih za solo harmoniku, razne komorne sastave s harmonikom, te koncertnu poemu „Nevera“ za harmoniku i gudački orkestar.

U dosadašnjem pedagoškom i umjetničkom radu stekla je preko 35 priznanja, a njene su skladbe 19 puta nagrađene na domaćoj i međunarodnoj razini. U 2018. godini joj je dodijeljena Povelja 30. April, za postignute uspjehe i zasluge. To je najviše priznanje koje grad Poreč dodjeljuje svojim građanima.

 

 

Franko Božac

Jedan je od međunarodnih umjetnika ambasadora neprofitne globalne krovne organizacije za glazbenu kulturu i kulturnu diplomaciju Euro Mediterranean Music Academy (EMMA for Peace) pod patronatom UNESCO-a i pokroviteljstvom glavnog tajnika Vijeća Europe, te počasnim predsjedanjem proslavljenog talijanskog dirigenta Riccarda Mutija.
2017. godine odbor za posebne zasluge Londonske Kraljevske glazbene akademije dodijelio mu je nagradu kojom je postao pridruženi član Londonske Kraljevske akademije (ARAM).
2012. godine uvršten je u poznatu Hübnersovu enciklopediju „Who is Who“ koja sadrži popis značajnih ljudi iz područja ekonomije, politike, znanosti, kulture, umjetnosti i sporta.
2014. godine snimio je koncert za harmoniku i gudači orkestar malteškog nacionalnog kompozitora Charlesa Camilleria za poznatu izdavačku kuću NAXOS Classical Records. Snimke navedenog nosača zvuka bile su emitirane u mnogim svjetski poznatim medijima poput BBC Radio 3, BBC Scotland, RAI 3, ORF radio OEI, LRT (litvanski nacionalni radio), Radio Malta dok su izvedbe drugih djela bili emitirane u eteru HRT1, Radio Beograd 3 i dr.

Solistički je Franko Božac nastupao s Karlovy Vary simfonijskim orkestrom, Londonskim akademskim kraljevskim orkestrom, Malteškom filharmonijom, Kalinjingradskom filharmonijom, Österreichische Symphonikerom (Austrijskim simfonijskim orkestrom), Aradskom državnom filharmonijom, Uljanovskim državnim simfonijskim orkestrom, Cameratom Austriacom, gudačkim orkestrom Moskovske nacionalne akademije Gnjesin, Wintergreen Festival orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom, Hrvatskom komornom filharmonijom, Simfonijskim Orkestrom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Oregon Music Festival orkestrom, Portland Civic orkestrom, Luganskom filharmonijom, a kao član orkestra u Londonskoj Simfonietti, Liverpulskoj kraljevskoj filharmoniji, Londonskom kraljevskom College of Music orkestrom, “Ensemble 10/10”, Manchesterskom sveučilišnom simfonijskom orkestru i Simfonijskom orkestru HRT-a.

Svirao je u brojnim prestižnim dvoranama kao što su Smetana Hall u Pragu, Oriental Arts Centre u Šangaju, Queen Elisabeth Hall u Londonu, Liverpool Philarmonic Hall u Liverpoolu, Kaljiningradskoj filharmoniji u Kaljinjingradu, koncertnoj dvorani Muzičke akademije „Gnjesin“ u Moskvi, Luganskoj filharmoniji u Lugansku, Lenjinovom memorijalnom centru u Uljanovsku, Dalian Grand Theatre u Dalianu, Liuzhou Culture and Art Center u Liuzhouu, Jiang Xi Arts Center Hall u Jiang Xiju, Hangzou Hall u Hangzou i drugim poznatim dvoranama. Nastupio je s eminentnim umjetnicima poput J. C. Domenec (Protégé legendarnog Sir Collina Davisa), G. Benjamin (jedan od najeminentnijih britanskih skladatelja i student Oliviera Messiaena te dobitnik titule Commander of the Order of the British Empire), G. Carpenter (autor kultnog filmskog klasika: The Wicker Man ), Vasily Petrenko (šef dirigent Royal Liverpool Philarmonic Orchestra), S. Hauser, D. Ashkenazy, M. Tarbuk, E. Sakpinar i mnogim drugim umjetnicima.

Diplomirao je klasičnu harmoniku na Pedagoškom fakultetu u Puli (Muzička akademija u Puli), magistrirao je na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu, dok je u Londonu na Royal Academy of Music okončao poslijediplomski studij klasične harmonike (PGDip). Trenutno predaje na Muzičkoj akademiji u Puli na Odsjeku za Klasičnu harmoniku u zvanju izvanrednog profesora, gdje također obnaša dužnost predstojnika.

 

 

Charlene Farrugia Božac

Već je u ranoj dobi prepoznata kao posebno nadareno dijete, te je od strane glazbenih kritičara i publike nazvana “enfant terrible of Maltese piano” i „Princess of Maltese piano“. Spada među najistaknutije i najuspješnije malteške glazbenike. Dobitnica je prestižne nacionalne nagrade u kategoriji koja se dodjeljuje za iznimna postignuće na polju međunarodne umjetničke karijere koju dodjeljuje Arts Council of Malta. Jedna je od ambasadorica neprofitne globalne krovne organizacije za glazbenu kulturu i kulturnu diplomaciju Euro Mediterranean Music Academy (EMMA for Peace) pod patronatom UNESCO-a i pokroviteljstvom glavnog tajnika Vijeća Europe, te počasnim predsjednikom proslavljenog talijanskog dirigenta Riccarda Mutija.

Od 2001. godine godine Charlene Farrugia uvrštena je u Hubnersovu „Who is Who“ enciklopediju (SAD izdanje) poznatih i uspješnih ljudi. Kao solistica nastupila je s malteškom nacionalnom filharmonijom u dobi od nepunih 13 godina te tako postala najmlađa solistica koja je ikada nastupila s ovim orkestrom. Od tog je nastupa njezina pijanistička karijera strelovito napredovala. Redovito nastupa s malteškom filharmonijom svirajući klavirske koncerte Camilleria, Chopina, Fiorinija, Griega, Menottija, Mendelssohna, Poulenca, Beethovena, Rachmaninova, Ravela i drugih.

Nastupala je s orkestrima poput Karlovy Vary Symphony Orchestra, European Union Chamber Orchestra, Blackheath Halls Orchestra (London), Rotterdam Ensemble (Nizozemska), Winter Green Orchestra (Virginia, USA), Kaliningrad Philharmonic Orchestra (Rusija), Arad State Philharmonic Orchestra (Rumunjska), Camerata Austriaca (Austrija), Portland Civc Orchestra (Oregon, USA), Russian Gnesin’s Academy of Music Strings Orchestra (Rusija), Hrvatskim komornim orkestrom, Lisbon Metropolitan Orchestra (Portugal) i brojnim drugim eminentnim ansamblima i orkestrima. Nastupala je u Kanadi, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Kini, Velikoj Britaniji, Italiji, SAD-u, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Portugalu, Rusiji, Rumunjskoj, Litvi, Monacu, Slovačkoj, Austriji, Sloveniji u značajnim dvoranama poput: koncertna dvorana Smetana hall (Prag), Velika dvorana Ujedinjenih Naroda u New Yorku (SAD), Oriental Arts Centre u Šangaju (Kina), Bozar (Belgija), Princess Grace Theatre (Monaco), Kraljevski dvorac – velika dvorana Varšava (Poljska), Château Saint-Anne u Bruxellesu (Belgija), Teatro Eduardo Brazão (Portugal), Portland Lincoln Centre Hall (SAD) – da spomenemo samo neke. Za diskografsku kuću NAXOS classic snimila je 1. klavirski koncert skladatelja C. Camilleria. Ovaj je album bio emitiran na BBC Radio 3, RAI 3, ORF RADIO OEI i u mnogim drugim svjetskim medijima, uz iznimno dobre kritike. Uz NAXOS, Charlene Farrugia snimala je i za Sony i Navona Records, dok će 2020. godine snimiti CD za Grand Piano Records.

Muzicirala je s poznatim svjetskim glazbenicima poput violinista Ning Fenga i Antona Sorokova, klarinetista Dimitria Ashkenasya, te je službeni korepetitor maestra Josepha Calleja (Metropolitan Opera, New York) jednog od najeminentnijih tenora današnjice. Nastupala je pred poznatim ličnostima kao što su: Britanska kraljevska obitelj, Princ Richard – Duke of Gloucester, Roger Moore, Ringo Star, David Cameron, Gradonačelnik Londona Boris Johnson, predsjednicima država Malte, Crne Gore, Grčke te predsjednicima i premijerima država Commonwealtha.

Diplomirala je na Royal Academy of Music u Londonu u klasi Diane Ketler, a doktorirala u klasi profesora Kennetha Hamiltona. Permanentno se usavršava u klasi profesora Borisa Petrushanskog.

Bavi se i pedagoškim radom – trenutno radi kao docentica na Odsjeku studija klavira Muzičke akademije u Puli.

 

 

Denis Modrušan

Studij harmonike i Studij simfonijskog dirigiranja završio je na Kijevskoj Nacionalnoj muzičkoj akademiji “P. I. Čajkovski” u Ukrajini.

Predaje u zvanju docenta na Muzičkoj akademiji u Puli.

Od 1997. do 2001. godine stalni je dirigent Orkestra INK-a Pula. Dirigirao je Orkestrom operne studije Kijevskog Državnog konzervatorija, Simfonijskog orkestra Radio-televizije Ukrajina, Komornim orkestrom “Ars Viva” (Kijev, Ukrajina), Sheffieldskim Simf. ork., Hrvatskim komornim orkestrom iz Zagreba, Varaždinskim komornim orkestrom, Riječkim festivalskim komornim orkestrom, Harmonikaškim orkestrom “Stanko Mihovilić” iz Pule, Harmonikaškim orkestrom Akademije za glazbo Ljubljana, IstriaPhonic Orchestra, Akademskim simfonijskim orkestrom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Od 2011. do 2014. godine vodi Akademski mješoviti zbor Muzičke akademije u Puli. Dugogodišnji je dirigent Akademskog harmonikaškog orkestra Muzičke akademije u Puli sa kojim je ostvario mnogobrojne nastupe i osvojio brojne nagrade.

Aktivno se uključio u provođenje socijalno-glazbenih programa za djecu i mlade u Istri koji imaju za cilj osnivanje simfonijskog orkestra mladih Istre.

Član je prosudbenih komisija na domaćim i međunarodnim natjecanjima, te kao dirigent i predavač na seminarima.

 

 

 

Volodimir Balyk

Rođen je 1958. godine. Studij klasične harmonike završio je na Mykola Lysenko Lviv National Music Academy (Ukrajina), u klasi prof. dr. M. Oberjuhtina, a dirigiranje u klasi prof. dr. I. Wymera.
Doktorirao je 1986. godine na Glazbenoj akademiji Gnessin u Moskvi (Rusija) pod vodstvom prof. dr. V. Bjeljakova.

Dobitnik je niza značajnih međunarodnih nagrada (laureat je jednog od najuglednih Međunarodnih natjecanja harmonikaša “Vogtländischen Musiktage” Klingenthal-Markneukirchen, u Njemačkoj 1981. godine). Niz uspješnih nastupa započinje solističkim koncertom 1977. godine, a nakon 1981. je gost brojnih koncertnih pozornica Europe (Rusija, Njemačka, Francuska, Poljska, Rumunjska, Hrvatska), a ističe se solistički nastup 1999. godine u Parizu na koncertu Music for Peace at UNESCO zajedno s najistaknutijim umjetnicima svijeta.
Repertoar mu se temelji kako na originalnim skladbama za harmoniku tako i na transkripcijama, pri čemu često stavlja težište na razdoblje baroka.

Osamdesetih godina XX st. programski je usmjeren na teme kao što su “Harmonika u suvremenoj komornoj glazbi”, “Orguljska glazba u preradi za harmoniku” (Bach, Händel), “Glazba Vl. Zolotarjova”, a devedesetih se usredotočuje na izvođenje komorne i simfonijske glazbe (Koncertna simfonija br. 1 Vl. Zolotarjova, partita „Sedam riječi“ S. Gubajduline [LP, Moskva, Rusija; „Russkij disk“, 1992., komorni orkestar, dir. M. Ščerbakov], 5 tango senzacija A. Piazzolla, „Choral Fantasie“ J. Hatrika).

Godine 1993. godine osnovao jedan od vrlo uglednih komornih sastava u Rusiji “Nata Bene Trio”, s kojim osvaja brojne nagrade kao što su: Grand Prix u Francuskoj, 1. nagrada u Castelfidardu u Italiji i druge, te nastupa na turnejama u Francuskoj, Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Nizozemskoj. Godine 1999. Nata Bene objavljuje nosač zvuka “Debut” u njemačkoj izdavačkoj kući VMA koji časopis Intermusik proglašava CD-om godine.

Od 1998 godine uglavnom nastupa sa suprugom Natašom (domra, mandolina) s recitalima diljem Europe. Godine 2017. Duo Balyk odžava uspješnu turneju u većim gradovima Kine.

U suradnji sa zagrebačkim pjesnikom B. Pejnovićem 2001 godine pokrenut je projekt glazbeno-poetskih recitala – JESENIN (“Kerempuh” i “Tvornica” u Zagrebu, “Zorin dom” u Karlovcu, HKK u Zadru i drugdje.), CESARIĆ (EXITteatar, Zagreb).

Autor je skladbi za harmoniku (izdanih u Ukrajini – „Muzyčna Ukrajina“, Kyjiv, 1986.; Njemačkoj – „Karthause Schmulling Musikverlage“ GmbH, Kamen, 1992., 2000.; Rusiji – „Savez umjetnika“, Sankt-Petersburg, 2015.) te mnogobrojnih transkripcija za harmoniku i komorne sastave. Autor je niza članaka te monografija o problemima metodike i povijesti izvođaštva na harmonici, izdanih u Rusiji, Ukrajini i Njemačkoj, a najznačajniji su: “Vladislav Zolotarjov: život i stvaralaštvo (rekonstrukcija i izvođačka analiza djela za harmoniku)”, 2008., 104 str. (na ukr.); “Vladislav Zolotarjov: Materijali ka biografiji”, Posvit, 2013, 460 str. (na ruskom).

Bavi se i pedagoškim radom, od 1987. do 2000. je predavač (1991. docent, 1994. redovni profesor) na Glazbenoj akademiji u gradu Astrahanj (Rusija). Od 1995. gostujući, a od 2000. redovni profesor na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu te od 2004. profesor mentor u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Pula (od 2013. pročelnik odjela). Od 2018. profesor savjetnik harmonike u Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, Rijeka.

Učenici klase prof. Balyka postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima. Profesor je i stalni član ocjenjivačkih sudova u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2009.-2018. godine član je ispitnog povjerenstva za polaganja stručnih ispita u Agenciji za odgoj i obrazovanje.

Godine 1994. godine dobitnik je naslova Zasluženi umjetnik Rusije, a 1995. proglašen je u Rusiji čovjekom godine u oblasti kulture i umjetnosti. Godine 2002. za posebne zasluge u razvoju glazbene kulture dobija hrvatsko državljanstvo.

 

 

Stjepan Vuger

Rođen je 1988. godine u Zagrebu, gdje završava XV. prirodoslovno-matematičku gimnaziju i srednju glazbenu školu (harmonika u klasi prof. Vjere Odak) na GU Elly Bašić. Godine 2012. završava diplomski studij Klasične harmonike u klasi doc. Boruta Zagoranskog i preddiplomski studij Glazbene pedagogije na Odjelu za glazbu Sveučilišta u Puli. Kao stipendist programa Erasmus akademsku godinu 2011./2012. odslušao je na Muzičkoj akademiji u Gdanjsku, u klasi red. prof. Krzysztofa Olczaka i asis. Pawela Zaganczyka. Dobitnik je Rektorove nagrade na Sveučilištu u Puli i Dekanove nagrade na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Kao solist i član komornih sastava sudjelovao je na domaćim i međunarodnim natjecanjima te ostvario zapažene rezultate (2. mjesto – 18. Mlawski festiwal muzyki akoredonowej, Mlawa, Poljska; 1. mjesto – 4. Concorso internazionale Fisa…Armonie, Trst, Italija; 2. mjesto (kategorija dua) – 49. Internationaler Akkordeon Wettbewerb Klingenthal, Njemačka).

Usavršavao se na seminarima kod značajnih harmonikaških pedagoga (F. Lips – Rusija, E. Moser – Njemačka, V. Semjonov – Rusija, R. Sviackevicius – Litva, M. Kern – Njemačka, J. Đorđević – Austrija).

Od siječnja 2013. godine radi kao nastavnik harmonike na GU Elly Bašić. Od rujna 2013. godine dirigent je Akademskog harmonikaškog orkestra „Ivan Goran Kovačić“. Akademske godine 2014./2015. upisuje studij Dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi red. prof. Mladena Tarbuka. Dirigentski debi ostvario je sa Zagrebačkom filharmonijom u siječnju 2017. godine. Kao dirigent surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Hrvatskim narodnim kazalištem u Varaždinu, Istarskim narodnim kazalištem u Puli, Muzičkom akademijom u Puli, a kao harmonikaš sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT – a, Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Član je ansambla Harlequin Art Collective.

 

 

Danijel Matković

Rođen 1984. godine. Srednju glazbenu školu završio je u Zagrebu, u klasi prof. Marjana Krajne. Diplomirao na Sveučilištu Jurja Dobrile u klasi doc. Slavka Magdića. Tokom svog školovanja dobitnik je brojnih nagrada na državnim, međunarodnim i svjetskom natjecanju.

Grad Krapina mu je za njegove zasluge na kulturnom području dodjelila »Zlatnik Grada Krapine«, djelo akademskog kipara Zdravka Brkića.

Svoje znanje redovito je nadopunjivao na međunarodnim masterclassima u Puli i u Londonu na »Royal Academy of Music« kod uglednih profesora i koncertista: Alexander Skljarov (RUS), Jurij Šiškin (RUS), Kimmo Mattila (FIN), Radomir Tomić (SRB), Miljan Bjeletić (SRB), Vojin Vasović (SRB), Vladimir Blagojević (SRB), Vladimir Balyk (RUS), Raymond Bodell (V.B.), Owen Murray (V.B.), Denis Modrušan (HR), Elsbeth Moser (D).

Koncertirao je diljem Hrvatske i u inozemstvu (Slovenija, Mađarska, Italija, Nizozemska, Švicarska, Austrija, Belgija…). Sudjelovao je kao solist i s tamburaškim orkestrom GŠ »Zlatka Balokovića« iz Zagreba.

U svojoj karijeri je osvojio preko 100 nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima sa svojim učenicima.

 

 

 

Anamarija Lovrečić

Rođena je u Puli 1983. godine. Nakon završene Osnovne glazbene škole u Poreču u klasi prof. Vilijane Šugar i prof. Đeni Dekleva Radaković, srednje glazbeno obrazovanje završava u Puli, u Glazbenoj školi „Ivan Matetić Ronjgov“ kod mr. art. Franka Bošca, u čijoj klasi započinje studij harmonike na tadašnjem glazbenom odjelu Filozofskog fakulteta u Puli. Diplomirala je odličnim uspjehom na Muzičkoj akademiji u Puli, u klasi doc. Denisa Modrušana.

Izabrana je za predstavnicu Republike Hrvatske na Svjetskom trofeju harmonike u Portugalu (2000. godine) i Francuskoj (2005. godine). Kao solistica, članica harmonikaških trija i dua harmonika-flauta, sudjelovala je na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu osvojivši vrijedne nagrade, od kojih se ističu dvije apsolutne nagrade na državnim natjecanjima komornih sastava (1999. i 2004.), te prva mjesta na natjecanjima u Legnagu (2012.) i Erbezzu (2009.) Laureat je 44. međunarodnog natjecanja „Istria Nobilissima“ u Rijeci (2012.).

Od 2005. godine bavi se pedagoškom radom te se redovito usavršava kod poznatih glazbenika i pedagoga. Od 2007. do 2011. godine, pored poslova učiteljice harmonike, obavlja poslove predstojnice tadašnje OGŠ „Slavko Zlatić“ pri POU Poreč. Trenutno predaje harmoniku u Umjetničkoj školi Poreč.

Njezini su učenici dobitnici devedesetak vrijednih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Bosni i Hercegovini.

 

Kristijan Potočnjak

Rođen je u Čakovcu, gdje je i završio osnovnu glazbenu školu kod nastavnice Nade Barulek, a srednju u Mariboru u klasi prof. Slavka Magdića i prof. Valentine Bašnec.
Državnu akademiju “Gnjesinih”, u Moskvi, polazio je u klasi doc. prof. V. Muntijana i prof. V. Karolja. Na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu je proveo godinu dana u klasi prof. M. Elegarda, a diplomirao je 1998. god. u Puli u klasi doc. prof. V. Muntijana.

Stručno se usavršavao kod poznatih glazbenih pedagoga i izvođača: R. Tomić, P.  Soave, A. Skliarov.

Dobitnik je nagrada i priznanja na državnim i međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Godine 1993. pobijedio je na Susretima harmonikaša u Puli u kategoriji Senior i predstavljao Republiku Hrvatsku na Svjetskom trofeju harmonikaša u Portugalu, gdje se plasira na 11.mjesto nakon drugog kruga natjecanja. Tijekom školovanja nastupa na zajedničkim i samostalnim koncertima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji.

Od 1999. radi kao profesor na Glazbenoj školi u Varaždinu, a od 2005. kao voditelj odjela za harmoniku. Bavi se pedagogškim radom, organizacijom koncerata, seminara te sudjeluje u organizaciji državnih i međunarodnih natjecanja.

Godine 2016. pokreće natjecanje za harmoniku Accordion fest u Varaždinu.

Član je ocjenjivačkih komisija na državnim i međunarodnim natjecanjima. Njegovi učenici sudionici su domaćih i međunarodnih natjecanja na kojima ostvaruju zapažene rezultate među kojima su i prva mjesta na natjecanjima u Daruvaru, Križevcima, Slavonskom brodu, Beltincima, Novom mestu.

 

 

Valentina Mikulan

Rođena sam u Zagrebu 1975. godine. Osnovno glazbeno obrazovanje započela sam u GŠ “Pavao Markovac”, u klasi prof. Josipa Matanovića, a dalje nastavljam srednje glazbeno obrazovanje u GŠ “Elly Bašić” u klasi prof. Vjere Odak i prof. Marjana Krajne. Godine 1994. upisujem studij harmonike na Filozofskom fakultetu u Puli, u klasi doc. mr. Vitalij Muntjana i prof. Denisa Modrušana, kod kojeg sam diplomirala  i stekla zvanje akademski glazbenik – profesor harmonike.

Tijekom školovanja sudjelovala sam na raznim seminarima i ljetnim školama kod eminentnih glazbenika i pedagoga (V. Semjonov, P. Soave, S. Magdić), te na državnim i međunarodnim natjecanjima. Bila sam aktivni član Akademskog harmonikaškog orkestra “Ivan Goran Kovačić” u Zagrebu, Akademskog harmonikaškog orkestra Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, orkestra “Stanko Mihovilić” pri OKUD-u “Istra” u Puli, te KUD-a “Željezničar” u Zagrebu, s kojima smo osvajali prve nagrade na raznim državnim i međunarodnim natjecanjima. Kao član “Komornog sastava Glazbene akademije Pula” (kvartet: F. Božac, K. Potočnjak, T. Doroghazi, V. Mikulan), na 26. međunarodnim susretima harmonikaša u Puli imali smo zapažen nastup. Premijerno smo izveli djela B. Shehua “Sintaksa br. 2”  i kompoziciju “In sette” M. Brajkovića, te osvojili 1. nagradu.

Još kao apsolvent počinjem s radom u glazbenoj školi “Ivan Matetić Ronjgov” u Puli, kao nastavnik harmonike, a kasnije u GŠ Novska, u GŠ Alberta Štrige u Križevcima, te u GŠ Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru. Od 2005. godine radim kao prof. harmonike u GŠ “Blagoje Bersa” u Zagrebu, te moji učenici redovito nastupaju na raznim produkcijama, koncertima i natjecanjima.

Svojim pedagoškim radom mladima pokušavam prenijeti ljubav prema glazbi, te ih upoznati s mogucnostima klasične harmonike.